- Industrie: Economy; Printing & publishing
- Number of terms: 15233
- Number of blossaries: 1
- Company Profile:
Kako neki ekonomisti vjeruju da ljudi misle o budućnosti. Nitko ne može savršeno predvidjeti budućnost; ali teorija racionalnih očekivanja pretpostavlja da će se kroz vrijeme neočekivani događaji (šokovi)anulirati i u prosjeku očekivanja ljudi o budućnosti bit će točna. To je zbog toga što oblikuju svoja očekivanja na racionalnoj osnovi, koristeći optimalno sve dostupne informacije i učeći na svojim greškama. To je u suprotnosti s drugim teorijama o odnosu ljudi spram budućnosti, kao što su prilagodljiva očekivanja, kod kojih ljudi temelje svoja predviđanja na prošlim trendovima i promjenama trendova, i bihevioralnoj ekonomiji, gdje se smatra da su ta očekivanja pomalo iracionalna zbog utjecaja psiholoških predrasuda. Teorija racionalnih očekivanja, za koju je Robert Lucas dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju, početno je postigla popularnost kod monetarista jer se činilo da dokazuje kako će keynesijanska politika upravljanja potražnjom biti neuspješna. Kod racionalnih očekivanja, ljudi uče predvidjeti promjene vladinih politika i djelovati u skladu s tim; kako precizno makroekonomsko podešavanje zahtjeva od političkih vlasti sposobnost varanja ljudi, ovdje se implicira da je to uglavnom neuspješno. Kasnije, ovaj zaključak doveden je u pitanje. Ipak, racionalna i skoro-racionalna očekivanja postala su dio općeprihvaćene ekonomske misli.
Industry:Economy
Kamen temeljac monetarizma. Teorija kaže da količina novca dostupna u nekoj ekonomiji određuje vrijednost novca. Povećanja u ponudi novca glavni su uzrok inflacije. Iz tog razloga je Milton Friedman tvrdio da je \"inflacija uvijek i svugdje monetarni fenomen\". Teorija se temelji na Fisherovoj jednadžbi,
MV = PT, nazvanoj po Irvingu Fisheru (1867–1947). M je količina novca, V je brzina optjecaja novca, P je prosječna cijena i T je broj transakcija u gospodarstvu. Jednadžba kaže vrlo jednostavno da postoji jednakost između količine ponuđenog novca i količine potrošenog novca. Kvantitativna teorija, u svojem najčišćem obliku, pretpostavlja da su V i T konstantni, barem na kratke rokove. Tako svaka promjena kod M neposredno vodi do promjene kod P. Drugim riječima, povećaj ponudu novca i jednostavno će doći do inflacije. U 1939-ima, Keynes je doveo u pitanje ovu teoriji iako je sve dotad imala privilegirani status.
Činilo se da povećanja u ponudi novca vode opadanju brzine optjecaja novca i povećanjima u stvarnom dohotku, predstavljajući tako suprotnost klasičnoj dihotomiji (vidi monetarna neutralnost). Činilo se da povećanja u ponudi novca vode opadanju brzine optjecaja novca i povećanjima u stvarnom dohotku, predstavljajući tako suprotnost klasičnoj dihotomiji (vidi monetarna neutralnost). Kasnije, monetaristi kao što je na primjer Friedman dopuštali su da se V može mijenjati u skladu s varijacijama u M, ali samo u stabilnim, predvidljivim situacijama koje ne dovode u pitanje glavnu ideju te teorije. Usprkos tome, monetarističke politike nisu se pokazale dobrima kad su primijenjene u mnogim zemljama tijekom 1980-ih, kako je čak i Friedman otad priznao.
Industry:Economy
Tvrtka koja pruža esencijalne usluge javnosti, kao što su voda, struja i poštanske usluge, uglavnom obuhvaća u sebi elemente prirodnog monopola. Hrana je neophodna, ali kako se nabavlja na kompetitivnom tržištu, na ponudu hrane se uglavnom ne gleda kao na javnu službu. Kako javne službe imaju određenu monopolističku moć, obično su podvrgnute nekim vladinim mjerama za regulaciju, kao što su kontrola cijena i možda obveza pružanja svima svojih usluga, čak i onima koji si ne mogu priuštiti plaćanje tržišne cijene (obveza univerzalne usluge). Javne službe su često u državnm vlasništvu.
Industry:Economy
Potrošnja državne i lokalne vlasti i nekih vladinih institucija. Vidi fiskalnu politiku, zlatno pravilo i proračun.
Industry:Economy
Neophodna u tržišnoj ekonomiji. Kako bi se trgovalo, nužno je da osoba koja prodaje dobra i usluge bude njihov vlasnik i da se to vlasništvo može prenijeti na kupca. Što su bolja utvrđena i jasna vlasnička prava, veća je vjerojatnost da će doći do trgovine i da će cijene biti uravnotežene. Ako ne postoje vlasnička prava nad nečim, to može uzrokovati ozbiljne posljedice. Rješenje negativnog eksternaliteta zagađenja čistog zraka može biti u utemeljenju vlasničkih prava nad zrakom, tako da vlasnik može tražiti od zagađivača naknadu za ispuštanje dima u atmosferu. Privatna vlasnička prava često su ekonomski djelotvornija od društvenog vlasništva. Kad ljudi ne posjeduju nešto neposredno, to može utjecati na smanjenu motivaciju oko brige za taj predmet. (Vidi tragediju zajedničkog vlasništva. ) Neobično, u Rusiji nakon komunizma, uspostava dobro funkcionirajuće tržišne ekonomije pokazala se problematičnom, djelomično zbog nejasnog poimanja vlasništva mnogih državnih resursa, a i ona vlasnička prava koja su postojala često nisu imala nikakvu važnost. Imovina poduzeća je često bila opljačkana od kriminalnih bandi ili se iznuđivala većina profita poduzeća na račun novca za usluge zašite. Nije slučajnost da je djelotvoran pravosudni sustav, kao i vlasnička prava koja treba štititi, karakteristika svih naprednih tržišnih ekonomija. Također potrebno je i reći da vlasnička prava nigdje nisu apsolutna. Na primjer, oporezivanje je jasan primjer povrijede prava vlasništva poreznog obveznika nad svojim novcem. Ekonomski trošak kršenja vlasničkih prava ukazuje državnoj vlasti na važnost pažljivog promišljanja o posljedicama svojih poreznih politika na ekonomski rast.
Industry:Economy
Kad postoji ravnoteža, ono što usklađuje ponudu i potražnju.. Cijena naplaćena za nešto ovisi o ukusima, dohotku i elastičnosti potražnje kupaca. Ovisi o veličini konkurencije na tržištu. U uvjetima savršene konkurencije, sve tvrtke se nalaze u situaciji plaćanja neke cijene. Tamo gdje postoji monopol, ili tvrtke imaju neku tržišnu moć, prodavač ima određenu kontrolu nad cijenom koja će vjerojatno biti viša nego na savršeno konkurentnom tržištu. Ali koliko je to više ovisit će o snazi te tržišne moći, i o tome jesu li poduzeća s tržišnom moći obvezana maksimiziranju profita. U nekim slučajevima, tvrtke mogu naplaćivati manje od cijene namijenjene maksimiziranju profita zbog strateških ili drugih razloga (vidi predatorsko određivanje cijena).
Industry:Economy
Naplaćivanje niskih cijena sada kako bi se kasnije moglo ponuditi više cijene. Predator naplaćuje jako malo i može podnositi gubitke kroz neki period u nadi da će njegova konkurencija biti istjerana s posla. Jasno, ova strategija ima smisla samo ako je predatorska tvrtka sposobna nametnuti monopol. Neki zagovornici antidampinških politika kažu da su jeftini uvozi primjeri predatorskog određivanja cijena. U praksi, ovaj dokaz pruža slabu potporu ovom gledištu. Zaista, gledajući u cjelini, predatorsko određivanje cijena je vrlo rijetko. Svakako su manje uobičajeni u praksi nego što bi se moglo činiti na temelju propagande tvrtki koje trpe cjenovni pritisak od uspješnije konkurencije.
Industry:Economy
Stvari kakve kupuje obitelj Jones. Neke stvari se kupuju zbog svoje intrinzične vrijednosti, kao što je na primjer čekić ili mašina za pranje rublja. Statusna dobra se kupuju zbog onoga što poručuju o osobi u čijem su posjedu. Ona predstavljaju način na koji neka osoba izgrađuje ili pokazuje svoj status naspram ljudi koji ih ne posjeduju: brzi auti, praznici na najpoznatijim odmaralištima, odjeća od modernih dizajnera. Neizbježno je da kvantiteta ovih dobara bude na neki način ograničena; kad bi se ponuda previše povećala, to bi dovelo do gubitka statusnog položaja ovih dobara. Što bi posjedovanje Rolls-Royce automobila govorilo o tebi kad bi ga svatko imao Strahovi da će povećanje ponude statusnih dobara ograničiti rast u skladu s definicijom koja kaže da njihova ponuda mora biti oskudna dosad su se pokazali pogrešnima. Poduzetnici su se dosjetili još maštovitijih načina kako navesti ljude da kupuju status, i tako pružaju pomoć razvijenim ekonomijama da rastu.
Industry:Economy
