Stanje siromaštva se može definirati na razne načine. Jedan mogući pristup korištenje je neke apsolutne mjere. Na primjer, stopa siromaštva odnosi se na broj kućanstava čija primanja su tri puta manja od iznosa potrebnog za osiguranje uravnotežene prehrane.(Iako se značenje uravnotežene prehrane može mijenjati kroz vrijeme.) Drugi je mjerenje relativnog siromaštva. Na primjer, broj siromašnih ljudi može biti definiran kao sva kućanstva u kojima su primanja manja od, recimo, polovice prosječnih primanja po kućanstvu. Ili se(relativna) linija siromaštva može definirati kao razina prihoda ispod koje se nalazi, recimo, najsiromašnijih 10 posto kućanstava. U svakom slučaju, razdvajajuća linija između siromaštva i njegove suprotnosti zapravo je proizvoljna. Kako države postaju bogatije, broj ljudi u apsolutnom siromaštvu uglavnom se smanjuje. To ne mora nužno vrijediti za broj ljudi u relativnom siromaštvu. Sama definicija relativnog siromaštvo uvijek otvara široke mogućnosti identifikacije velikog broja osiromašenih kućanstava. Koliko god neka zemlja postala bogata, uvijek će biti 10 posto kućanstava siromašnijih od ostalih, iako jednako tako mogu živjeti u vilama i jesti kavijar (makar to bile i manje vile i manje količine kavijara nego kod ostalih 90 posto kućanstava.)