Iako se takva udruženja postojala kroz generacije (početkom 1800-ih, udruga British and Foreign Anti-Slavery Society odigrala je važnu ulogu u ukidanju zakona o ropstvu), suvremene socijalno-ekonomske promjene dale su novi život ovim tipično voluntarističkim, neprofitnim, "tematski orijentiranim" organizacijama. Kao pojave koje su pridonijele razvoju nevladinih organizacija možemo navesti: raspad komunizma, širenje demokracije, tehnološke promjene i ekonomsku integraciju (ukratko, globalizacija). Sama globalizacija produbila je mnoštvo problema vezanih uz okoliš, ljudska prava, prava radnika, potrošača, i tako dalje. Demokratizacija i tehnološki proces revolucionalizirati su način na koji se civilno stanovništvo može udružiti i izražavati svoje nezadovoljstvo. Državne vlasti trpjele su oštre kritike od strane nevladinih udruga. Međutim, moguće je tvrditi da su međunarodne institucije kao što je Svjetska banka, MMF, agencije UN-a i Svjetska trgovinska organizacija (WTO) pretrpjele više kritike zbog svog neposjedovanja političke moći. Mali broj parlamentaraca naći će se na direktnom udaru MMF-a ili WTO-a, ali svaki političar izlaže se pritisku civilnih udruga raznih interesnih usmjerenja. Kad se tome doda loš javni imidž koji su ti tehnokrati, bezlični birokrati stekli, nije čudno da su postali omiljene mete "rojeva" nevladinih udruga. Način na koji političke vlasti i međunarodne organizacije odgovaraju na zahtjeve nevladinih organizacija može imati velike implikacije, uključujući i za ekonomije svijeta. Jednaku važnost predstavljat će način na koji će nevladine organizacije odgovoriti na zahtjeve za pojačanim nadzorom i zabrinutost vezanu uz pitanja o stupnju njihove transparentnosti, i kome odgovaraju za svoj rad.